Nije Zadar dobro otvorio s Derbyjem i pred kraj četvrtine bilo je 15:24. Ramljak je morao na Jordana, otvorila se rupa pod košem i crnogorski su centri trpali. „Puca tko kako hoće“, „Nije im ovo Škrljevo“, „Sreća što nismo igrali s Bosnom, al’ bi nas naprašili“, „Amerikanac je kao komarac“, bili su komentari nezadovoljnog košarkaškog puka. Ali poslije 13:0 za 28:24 puk je palcu pruženom dolje promijenio smjer. Na kraju poluvremena trica je bila 8 od 18 za simboličnih 44,44 % i Dvoranu Krešimira Ćosića poslije +22 u četvrtoj četvrtini prekrilo je opojno ozračje oduševljenja.
Modrićevi abaligaški starteri su Šare, Mihailović, Ramljak, Drežnjak i Vraneš. Mihailović, košarkaški genijalac, još je barem za korak ispred svih a Šare je u svim smjerovima toliko potentan, raznovrstan, borben i razoran, tako učinkovit u obrani da vjerujemo kako ova sezona mora biti njegova. Pravo dite zadarsko koje će za svoju momčad ako treba gristi i parket. Ramljak je samozatajni rudar koji u jednoj smjeni „iskopa“ što drugi ne mogu niti u pet – toliko je toga već donio Zadru, a Vraneš je imao najbolju valorizaciju. I Drežnjak je na fintu digao cijeli zadnji crnogorski red, ali je bio bitno manje unutra nego suigrači. Vučić je bio puno zainteresiraniji od njega, brži, uzeo je neke bitne lopte, odlično asistirao.
Klarica opet pritajen, a voljeli bismo da nastavi biti goropadan, i ostali su Amerikanci. Williams je košarkaški indijanac, još se traži ali je neopterećen, nije ga strah nerezonski šutnuti i veseli nas što je, kada je ponesen, skočan, silno borben i igrački bezobrazan. I Ogden je imao strašan ulaz pa bananu i bojazni o njihovu doprinosu bile su izgleda bezrazložne. Modrićev Zadar brži je, gledljiviji i bolji od prošlosezonskog. Nadamo se nastavku rasta.
